-Život na selu za
Ivana Žurića iz Mojkovca istinska je blagodet, jer je baveći se tradicionalnim uzgojem i preradom voća na porodičnom gazdinstvu našao mir, materijalnu sigurnost i bezbijednost za sve članove domaćinstva. Dio gazdinstva Žurića, ukupne površine šest hektara, nalazi se u mojkovačkom prigradskom naselju Ambarine, a veći dio u selu Bjelojevići, u podnožju Bjelasice. Ivan je medicinski tehničar i nakon stresom ispunjenog dana, dolazak kući, gdje ga očekuju supruga, dvoje djece, otac, majka i brat, ali i posao u voćnjaku od oko 700 stabala, za njega je istinska relaksacija. Osim džemova i sokova koje prave njegova majka i supruga, muški dio domaćinstva bavi se proizvodnjom višnjevače (likera od višnje) i rakija - dunjevače, jabukovače, kruškovače i šljivovice, koje sve imaju etikete sa epitetom „mojkovački” i nazivom „biser” ili „zlatnik”
Riječi hvale ima za saradnju sa gospodinom
Velimirom Đokovićem kroz projekat „Probaj domaće“, uz čiju pomoć je izlagao svoje proizvode na sajmovima u Crnoj Gori i regionu. Na sajmu Etno hrane i pića u Beogradu dobio je Specijalno priznanje za rakiju od divlje kruške.
–Mlad čovjek uz podršku svoje porodice može da ima zdrav i kvalitetan život na selu. Poslije dvanaestočasovnog rada u Službi hitne pomoći u Mojkovcu, rad u voćnjaku mi donosi kako psihičke tako i fizičke dobrobiti, a uz to i dodatni prihod. Provedeno vrijeme sa svojom porodicom je blagodet života, kaže Ivan za „Dan“.
Objašnjava da se pod voćnjacima nalazi tri hektara obradivog zemljišta, od čega je 300 stabala jabuka sorti „jonatan“, „ajdared“ i „crveni delišes“, 220 stabala šljive sorte „čačanka“, 100 stabala dunje sorte „leskovačka“ i „šampion“, te 50 stabala divlje kruške sorte stare između 200 do 300 godina.
–Veoma sam zadovoljan prošlogodišnjim rodom - ubrao sam 10 000 kilograma šljive, isto toliko jabuke, 3 000 kilograma divlje kruške i 2 000 kilogramag dunje. Obzirom da je voćnjak dosta mlad, za 3-4 godine očekujem puni rod, koji bi trebalo da bude i nekoliko puta veći,kaže Ivan i dodaje da voće pretežno koriste za proizvodnju rakije i sokova, a jedan dio voća prerađuju za džemove, slatka i kompote za ličnu upotrebu i za potrebe najbližih. Proizvodnja rakije je porodična tradicija stara preko 40 godina.
–Proizvodnju je započeo moj djed
Milorad, naslijedio moj otac
Zoran, a moj brat
Dušan i ja smo naslijedili i osavremenili proizvodnju. Otac gaji veliki ljubav prema voćarstvu, pa smo tako brat i ja zavoljeli voćarstvo i pečenje rakije. Izgradili smo novi objekat i opremili svim neophodnim sredstvima za proizvodnju. U početku, proizvodnja rakije je bila ograničena isključivo za domaću upotrebu. Obzirom da imamo veliki broj rodbine, prijatelja, komšija koji su konzumenti naše rakije, proizvodnju smo proširili. Naš plan je da proizvodni kapacitet bude 5000 litara godišnje, kako bi zadovoljili domaću potražnju, objašnjava Žurić, koji je cijelu proizvodnju finansirao iz ličnih, porodičnih sredstava. Rado prihvata podršku resornog ministarstva, koje ga podržava pri izradi dokumentacije za registrovanje destilerije, ali je, kaže, pandemija usporila taj proces.
–Zainteresovan sam za ostvarivanje kreditnih sredstava Ministarstva poljoprivrede, međutim kako sam informisan ono još uvijek, na moju žalost, ne podržava proizvodnju jakih alkoholnih pića. Smatram da bi državni organi trebalo da imaju više razumijevanja za nas male proizvođače, u smislu smanjenja poreza i akciza na domaće proizvode, poručuje Ivan Žurić. Ističe da najveću pomoć, kako stručnu tako i tehničku u oblasti voćarstva dobijaju od agronoma
Mirka Drobnjaka iz Bijelog Polja.
Sada je period mirovanja, nakon što su u jesen obavili đubrenje, okopavanje, prskanje i krečenje stabala. Početkom marta očekuje ih orezivanje, prskanje i još jedan krug đubrenja. Na proljeće planiraju da formiraju stado ovaca, koje će kultivisati livade i prostor u drvoredu, a sve to u cilju zaokruživanja samoodrživog razvoja seoskog gazdinstva.
M.D.Popović
Zukve i divlje kruške– U voćnjaku imamo sorte očuvane nekoliko vjekova, a za to, je pored mojih predaka, zaslužan i otac, koji vodi brigu kad koja vrsta treba da se kalemi. Stare sorte čuvamo jedino kalemljenjem. Obično angažujemo čovjeka koji se u to najbolje razumije. Kao podlogu za kalemljenje jabuke koristi se divlja jabuka – zukva, a mladica divlje kruške za krušku, pojasnio nam je Ivan.
